Sisak se nalazi u Sisačko moslavačkoj županiji, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine ovaj grad sadrži 61.497 stanovnika. Poznat je po svojoj najvećoj rafineriji u Hrvatskoj, a ima i treću najveću tvornicu koja se bavi prehrambenim proizvodima naziva Mlin. Tijekom povijesti je promjenio više službenih imena, u ranom srednjem vijeku zvao se Siscium, a nakon toga dolaze razni nazivi koji su podsjećali na kajkavski oblik samoga imena. Tako se Sisak nekada zvao Sissek, Sciteck, Zysek, Zitech, a na kraju se pojavljuje ime Sziszak i Sisak. Ipak po svemu sudeći Sisak pripada najstarijim naseljima središnje Hrvatske. Mnoga arheološka istraživanja upućuju na to da su na ovom području stanovnici obitavali još iz prapovijesti. U 45. stoljeću prije Krista dolazi do provale plemena Kelti, koji se miješaju sa Ilirima. Tada Sisak dobija ime Segestica, a bio je najveći grad zapadnog dijela Panonske nizine. Ovdje je djelovao i Rimski car Oktavijan August, koji sa... vojskom od 12 tisuća ljudi osvaja grad i osniva vojni logor Sisciju. Uz obalu Kupe nalazile su se i terme, koje su bile namijenjene za zabavu, a svakako valja istaknuti i teatar i anfiteatar. Pojava kršćanstva na ovom području se javlja vrlo rano, a krajem 3. stoljeća u Sisciji se osniva sjedište biskupije. Sv. Kirin je zaštitnik grada Siska, a njegov se blagdan slavi 4. lipnja kada Sisak obilježava svoj dan grada. Napomenimo da je Kirin bio poznati biskup od 284. godine pa sve do 303, ali je za vrijeme velikog progona kršćana mučen i ubačen u rijeku Sibaris. Nakon propasti Rimskog carstva Siscia je potpuno razorena, ali dolaskom Hrvata u 7. stoljeću mjesto se ponovno budi zahvaljujući Hrvatskom knezu Ljudevitu Posavskom koji utvrđuje grad. Nažalost drugi svjetski rat opet polako uništava Sisak, ali tijekom svih ratnih zbivanja uključujući i Domovinski rat ovaj se grad polako ali sigurno počeo oporavljati i industrijski se razvijati. Tako je došlo do razvitka sisačke rafinerije, mnogih stambenih zgrada i kulturnih znamenitosti.